S profesoricom Senkom Sklepić u četvrtak, 21. ožujka 2019. godine posjetili smo Tribinu ČČ, s početkom u 20 sati. Gledali smo predstavu „Balade Petrice Kerempuha“. Predstava je inspirirana Krležinim tekstom. Jedan od najvećih hrvatskih redatelja Georgij Paro režirao je predstavu. Predstavu je prikazala glumačka ekipa Hrvatskog Narodnog Kazališta iz Varaždina. Nastala je na 80. obljetnicu objave „Balada Petrice Kerempuha“.
Tema predstave je hrvatska prošlost i sadašnjost. Oživljavanje kajkavskog govora daje novi značaj cijeloj predstavi. Kajkavski i štokavski dijalekt suprotstavljaju se. Glumci su kroz cijelu predstavu često govorili „Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo, pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu.“. Petrica Kerempuh bori se s nepravdom. Scenografiju je osmislio Aljoša Paro. Predstava završava „Odom radosti“. Izvorni dijelovi zamijenjeni su Krležinim stihovima.
Najviše su mi se svidjele dobro ostvarene glumačke uloge. Scenografija je zanimljiva.
Nensi Jagec 3.ur
U četvrtak, 21. ožujka 2019. godine posjetili smo Centar za kulturu Čakovec. S početkom u 20 sati gledali smo predstavu „Balade Petrice Kerempuha“. Zanimljivo kazališno djelo nadahnuto Krležinim tekstom izvela je sjajna glumačka ekipa Hrvatskog Narodnog Kazališta iz Varaždina uz pomoć Georgija Para, jednog od najvećih hrvatskih redatelja. Predstava je proglašena najboljom predstavom 9. Gumbekovih dana.
Predstava nastaje na 80. obljetnicu objave Balada Petrice Kerempuha. U njoj se govori o hrvatskoj sudbini, te oživljavanju kajkavskog narječja koje dodatno daje značaj predstavi. Kajkavskom narječju suprotstavlja se i štokavsko te se postavlja pitanje o ljudskoj egzistenciji. Predstava započinje izvanrednom glumom Ljubomira Kerekeša i Zdenka Brleka kao običnih građana koji kopaju po smeću u potrazi za plastičnim bocama, a pritom citiraju Krležine stihove. Već poznati stihovi gledateljima: „Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo, pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu“ tijekom predstave mogli su se čuti više puta. Njima se pridružuje Jan Kerekeš u ulozi Petrice Kerempuha koji se bori s nepravdom ovoga svijeta. Za kreativnu scenografiju zaslužan je Aljoša Paro. Situacije i dijalozi u predstavi prepoznatljivi su svakom današnjem gledatelju. Predstava završava uz Odu radosti, ali su originalni stihovi zamijenjeni Krležinima.
Predstava mi se jako svidjela najviše zbog dobro ostvarenih glumačkih uloga poznatih hrvatskih glumaca te zanimljive teme i na zanimljiv način postavljene scene.
Lara Zobić, 3. ur
Predstava je izvedena u Centru za kulturu Čakovec 21. ožujka 2019. godine. Scena je bila zamračena i na njoj su kante za smeće i ograda (kao što je prikazano na slici). Siromaštvo postaje dio života.
Narječje je kajkavsko, ali ima nekih dijelova na štokavskom. Neke rečenice su bile nerazumljive. Ljubomir Kerekeš citirao je stihove iz Khevenhillera, a to je jedna od najpoznatijih pjesama sa svojim poznatim stihovima ,,Nigdar ni tak bilo/ da ni nekak bilo,/ pak ni vezda nebu/ da nam nekak nebu”.
Riječ balada povezujemo s tugom, ali Petrica Kerempuh je simbol veselja, zabave. Iako je predstava tužna, nasmijao sam se u nekim trenucima kada su glumci ispijali rum za vrijeme predstave.
Predstava mi se je svidjela i uživao sam u njoj, pogotovo u zadnjoj sceni kada su boce padale na scenu.
Rian Islami, 1.HT
U Centru za kulturu Čakovec 21. ožujka na tribini Čakovec Četvrtkom gostovao je HNK Varaždin s predstavom Balade Petrice Kerempuha.
Poznate Balade napisao je Miroslav Krleža. Stihove Balada preveo je u dramski tekst tj. priredio za izvedbu na sceni poznati redatelj Georgij Paro.
Predstava se otvara poznatim stihovima Nikdar ni bilo da ni nekak bilo… i time nas uvjerava da će govoriti o položaju hrvatskog čovjeka kroz povijest, govori o današnjici (kopanje po kantama za smeće, traže plastične boce koje su pale na kraju predstave).
Jan Kerekeš kao Petrica Kerempuh bio je odličan i kad govori tekst na štokavskom iz Krležinoga eseja Evropa danas. Položaj hrvatskog naroda u Europi nekad i danas je sličan.
Kajkavski jezik, neki stari, zovu ga krležijanskim, bio mi je nerazumljiv. Treba čitati… Ni med cvetjem ni pravice, V megli, Baba cmizdri pod galgama.
Kostimi se kreću od svakodnevnih do simboličnih.
Scenografija mi se čini u redu, osobito kante za smeće. Mogli su staviti življu glazbu. Odgovarali bi Cinkuši.
Zaključak bi bio da treba čitati Balade i upoznati jezik Balada koji nije u cijelosti naš kajkavski. Petrica Kerempuh je bacao po sceni knjige starih kajkavskih autora od kojih je Krleža učio jezik i stvorio jezik Balada.
Treba čitati, treba znati povijest, treba ići u kazalište!
Vito Horvat 1. HT