Poezija za van / Poetry to go / Poesie zum mitnehmen višemjesečni je projekt koji se održava tijekom proljetnih mjeseci i traje od 2017. kao suradnja ljubitelja poezije, prof. hrvatskoga jezika Valentine Perčić Štefok i profesorica stranih jezika, Ivane Oreški, Andreje Antolić Petak, Tanje Skoliber i Tine Kolarek. Dvije godine s nama je Mateja Mesarić-Petak, a za tehničku potporu zahvaljujemo Josipu Posavcu, profesoru koji rado podržava naše umjetničke i glazbene angažmane.
Što se događa kada ptica prestane voljeti drugu pticu?
Je li pjesnicima dopušteno pisati o ratu i miru?
Može li se s istim žarom pisati o cijeni benzina kao i o cijeni ljubavi?
Na sve to odgovor je dala proljetna literarna i prevoditeljska radionica održana za mlade ljubitelje poezije Ekonomske i trgovačke škole u sklopu Poezije za van, u suradnji sa školskom knjižničarkom Leom Resman-Borković. Ove godine aktivnosti projekta povezali smo s manifestacijom Noći knjige i Danom hrvatske knjige.
Radionica #putovati_se_može_s_obje_strane_očiju bila je posvećena Vesni Parun u povodu stote obljetnice njezina rođenja, mističnoj pjesnikinji rodom iz Zlarina, golubici uz crnog maslinika koja svojim pjesmama slavi slobodu, a čezne za intimnošću. Njezine autorske tekstove i prijevode 9. travnja 2022. predstavili su učenici Ekonomske i trgovačke škole Čakovec na hrvatskome, engleskome, njemačkome i španjolskome jeziku, upravo prije pisanja probne državne mature. Opuštajuću glazbenu sinergiju omogućile su nam djevojke iz Varaždina, tri iznimna vokala iz CODA benda, započevši događanje pjesmom Matije Cveka “Ptice”.
Dana 25. travnja učenici su nastavili s aktivnostima, čitajući poeziju na javnim mjestima, ispred benzinske postaje, u autobusu, vlaku, centru Čakovca i u Starom gradu te dijelili prolaznicima svoje straničnike s prigodnim citatima. Događanje završava predavanjem o Vesni Parun i upoznavanjem maturanata s inspirativnom metajezičnom poezijom suvremene pjesnikinje i znanstvenice, dr. sc. Andrijane Kos Lajtman, profesorice na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, prošlogodišnje pobjednice natječaja pjesničke rezidencije “Vesna Parun” na otoku Zlarinu.
Kada ptica prestane voljeti drugu pticu, ona joj
ne kaže:
“Odleti sada tisuću milja daleko, da ne bi
gledala
kako se gomila ravnodušnost u mojim zjenicama!
jer ptica nije troma kao čovjek; daljina je za nju
lepršanje slatke svjetlosti koja raspiruje ljubav. …
Ljudi vole kratke susrete, kratka pisma, male doživljaje za koje ne treba tražiti
smisao daleko u zvijezdama ni u
odviše opasnim,
nepoznatim predjelima duše…
…
Meso i krv i slatki voćnjak srca
pojedoše male boli,
mrvicu po mrvicu – one oglodaše sve do kosti, do ove luknje u prostoru, zar ne vidite? Nema malih boli.
Nema malih boli pod ovim suncem.
Vesna Parun, Kada ptica prestane voljeti